Zašto želim udomiti lisicu

Gemma Galore • 16.03.2017 • Nema komentara

“Želim poručiti svoj djeci da razmišljaju, posebno djeci koja osjećaju da su različita i drugačija od ostalih, koja se ne uklapaju uvijek u sredinu ili su na neki način odbačena. U redu je ne biti kao drugi. Nastavite vjerovati u sebe, meni se to isplatilo, usprkos svemu.” - Zlatan Ibrahimović

 

Zašto želim udomiti lisicu?

9b8f6d31-4144-4384-914c-245960caf646

Oduvijek sam voljela životinje, jednostavno se lijepo osjećam u društvu životinja. Poštujem ih na određen način više nego ljude. Više puta mi se desilo da su me ljudi lagali, pokrali i prevarili.

Baš kako kaže jedna čuvena izreka: “Nahrani psa tri puta i pamtit ćete tri godine, hrani čovjeka 3 godine, olajati će te za tri dana”. Više puta se desilo da mi bliski ljudi nisu vraćali posuđene stvari, da su mi kolege s faksa skrivale knjige u nadi da ću pasti ispit, da su mi žene namjerno lijepile žvakaću gumu u kosu i kao slučajno progarale haljinu cigaretom.

Navela sam samo sitnije primjere ljudske podmuklosti, ima ih još i više, a neću ih nabrajati jer ih je svako, bez obzira koliko podmukao bio, iskusio na svojoj koži i to barem više od tri puta.

Ne tako davno, nešto manje od tri mjeseca, internet magazinima je pohrlila priča koja dolazi iz Rusije, a koja govori o ženi koja je očarala svijet neobičnom gestom. Natalia Gantseva, postala je poznata nakon što je u znak ljubavi i pažnje od svog supruga, primila na dar neobičan poklon-ponudu. Naime Natalinin suprug ponudio je platiti skupocjenu bundu, koja se izrađuje od osobno izabranog krzna, a procedura podrazumijeva odlazak na farmu, odabir žive životinje lisice te pravljenje bunde od iste.

Natalija je otišla na farmu nakon čega je uvidjela bol i patnju životinja koje čekaju u uskim kavezima da daju svoju, često naživo oderanu kožu za nove bunde pomodnih žena. U biti, Natalia je shvatila da ne želi da životinje budu ubijene radi nje, samo kako bi se ona ogrnula “tuđjim perjem”. Nakon ovog događaja, Natalia je doma dovela bebu lisice koja  je postala član porodice.

lisica3

Bilo kako bilo, moguće, poniknuta ovom pričom, neko vrijeme razmišljam kako bi bilo dobro imati lisicu za prijatelja.

Oglašavam se na društvenoj mreži Facebook, u grupi “Av Mau-udruženje za zaštitu životinja”. Želim udomiti lisicu.

Da, živim u kući, imam veliko dvorište, trenutno socijalno i materijalno obezbijeđena. Imam volju i želju i volim životinje. Dočekuje me stanpedo primitivnih komentara.

Bože, da li sam na nekim psihoaktivnim supstancama, te da li sam umno bolesna, da li se šalim, koji mi je (džavo)…?

Da, žena od nekih četrdesetak godina, koja za četiri decenije nije savladala ni maternji jezik, pokušava manipulisati mojim željama…draga gospođa, za “džavla” još čula nisam ali za “đavla” jesam! Blaga znatiželja me zove da mišem odem na profilne fotografije i zumiram glave ljudi koji me vrijeđaju.

Jedna, koja tvrdi da imam psihosomatske poremećaje, s profilne fotografije me gleda tupim pogledom, srednjih je godina a na profilnoj fotografiji leži na krevetu, čupave kose sa izrastom od farbanja dužine petnaestak centimetara.

Mislim da bi moj dobar prijatelj frizer utvrdio teško oboljenje folikule, proizišlo iz pokušaja uređenja kose u kućnoj radinosti.

U međuvremenu želim reći da lisica po biološkoj grupizaciji spada u porodicu pasa, da je razigrana i društvena životinja, te da je među prvim zabilježenim pristupima lisice prema drugim vrstama, zabilježen i onaj prema čovjeku…te da su pronađena arheološka nalazišta stara hiljade godina, gdje se lisica i čovjek očitavaju kao prijatelji.

U startu odustajem od zamisli. Sjetim se one čuvene: “Ne bacaj bisere pred svinju”. Želim reći također, da na Bahamima postoji mjesto gdje svinje bezbrižno plivaju u kristalno čistom moru, te da one prema narodnom vjerovanju, dakle ne žive samo u blatu.

Pig-Beach-Bahamas-Big-Major-Cay-2

 

25751D2300000578-2944893-Star_attraction_Tourists_visit_the_paradise_nicknamed_Pig_Island-a-17_1423432810306

U međuvremenu mi jedna ženska osoba, koji oksimoron, nudi prepariranu lisicu svog đede, kao tobože, jeftinije ju je za hraniti. Njen ajme meni, domišljati podvig biva lajkan od drugih lajkača u posljednjem jednocifrenom broju.

Da li sam se prijavila u tajnu grupu “šverc- komerc, povoljne bunde ispod ruke”, ili pak u grupu koja se zalaže za prava životinja?

U nastavku mi još neki likovi nude salijevanje strave, dok sa njihovih internet profila bespomoćno gledaju životinje, psi okovani debelim lancima, koji vjerovatno cijeli život provedu u seoskom dvorištu…svezani za seoski klip, bez da se udalje metar od praga svojih mučitelja.

Želim reći da sam jednom, zamalo na poklon dobila bebu capuccine majmuna, kao i to da je u redu biti drugačiji…da u svijetu postoje ljudi koji žive odvojene i svoje živote, ljudi koje vole jedni druge, ljudi koji imaju veze na daljinu, prakticiraju sufizam, ne žele imati djecu, sviraju klavir samo za sebe, pišu pjesme koje niko ne čuje, kuhaju tajlandsku hranu, poštuju sve kulture i religije, ljudi koji se bore za prava tuđih prava, bez ikakve naknade, ljudi koji putuju, upoznaju nova mjesta, ljude, običaje, ljudi čija zanimanja nisu svedena od 8 do 4, oni koji nemaju platne liste, uobičajene poslove, radne fondove, patrijalhalne praznike, regres, standardne porodične okvire, zanimanja, redoslijed, odlazak na more, zubaru i automehaničaru. Postoji ljudi koji ne gledaju televiziju, nemaju partnera niti račun na Instagramu. Postoje ljudi koji ne žele živjeti po principu babo radi, majka kuha, za 1.maj se roštilja, vikendom se radi po kući a ljeti se ide na more. Također, postoje ljudi koji žive po navedenom principu i to je sasvim u redu.

bfec70b93291867fc2a0f492fab2eab5

Ženi koja mi nudi prepariranu lisicu svog đede, poručujem da me ostavi  na miru, da sam na prozaku i da tripujem, da sam gadan slučaj i da joj zavidim na širokim shvatanjima i kozmopolitskim ponudama. Poručujem joj da nastavi mijesiti paprikaš kao i gledanje 165 reprizne epizode serije Veličanstvenog Sulejmana.

Druge žene me i dalje psuju i dijagnosticiraju naograjisanje, dok me čeznutljivo gledaju sa svojih profilnih fotografija, na čijoj se pozadini u međuvremenu ogleda komunističko ormar, od zida do zida u svoj svojoj raskoši.

Komunizam dođe i prođe, pojavi se IKEA, minimalizam, nomadi. akademije za ples, pohod na Himalaje, vježba “Sedam Tibetanaca”, javne, dostupne biblioteke, internet, pohod na okeane, bespilotne letjelice, institut za modu.

I da, u redu je imati komunistički ormar, i ja imam jedan primjerak. Sasvim je u redu ne biti vegan, i imati vlastite izbore i biti sve što poželiš.

U redu je biti drugačiji i u redu je gledati svoja posla.

 

 

Categories preporuka
Vezani članci

Nema komentara